Ivan Standl

Beato Angelico / Fra Giovanni da Fiesole / Guido di Piero da Mugello (oko 1395. – 1455.), Stigmatizacija svetoga Franje Asiškoga i smrt svetoga Petra Mučenika, oko 1435., tempera na dasci, 24,3 × 43,8 cm, inv. br. SG-34 (foto: Goran Vranić, 2013., Fototeka Strossmayerove galerije)

 
 
Pred vama je slika talijanskoga ranorenesansnog slikara poznatog kao Beato Angelico, odnosno Fra Angelico. U Fotoarhivu Strossmayerove galerije sačuvano je nekoliko starih fotografija ove umjetnine, među kojima najstarija datira iz 1888. godine. Umjetninu je, naime, za potrebe ilustriranja Glasnika Družtva za umjetnost i obrt snimio jedan od tada najrenomiranijih zagrebačkih fotografa, Ivan Standl.
 
 
Sačuvani albuminski otisak dobar je primjer tehničkih ograničenja onodobne fotografije u reproduciranju slika. Naime, jedan je problem pri fotografiranju slika predstavljalo osvjetljenje, čemu se katkad moglo doskočiti primjenom zrcala koja su reflektirala svjetlost, jer je primjena umjetnih izvora svjetla pri fotografiranju u 19. stoljeću bila više iznimka nego pravilo. Poseban je izazov bila ograničena osjetljivost ondašnjih fotografskih materijala za boje, neovisno o tomu jesu li u pitanju bile kolodijske ploče ili rani primjeri staklenih negativa sa želatinskom emulzijom kakvi se javljaju od kraja 1870-ih, zbog čega nije bilo moguće u crno-bijelom relativno reproducirati potpun spektar boja. Uslijed osjetljivosti ploča za modru i ljubičastu svjetlost, fotografski je negativ tamo gdje su djelovale plave i ljubičaste zrake bio crnji i gušći od mjesta gdje su djelovale zelene, žute i crvene zrake svjetlosti. Plavo i ljubičasto obojene površine na slici bi stoga na fotografiji izrađenoj iz tog negativa bile reproducirane svijetlim tonom, katkad se doimajući gotovo bijelima, dok bi crvena, žuta i zelena na reprodukciji polučile tamne zone. Na fotografskim je reprodukcijama iz toga vremena, dakle, nerijetko dolazilo do svojevrsne tonske izvitoperenosti u odnosu na izvornik.
 
 

Ivan Standl, Stigmatizacija svetoga Franje Asiškog i smrt svetoga Petra Mučenika, reprodukcija slike iz Strossmayerove galerije, oko 1888., albuminski otisak, 9,5 x 15,6 cm (11,9 x 18,2 cm), Fotoarhiv Strossmayerove galerije

 
 
U konkretnom ćemo slučaju to najbolje razumjeti poslužimo li se crno-bijelom fotografijom koju smo dobili računalnom obradom suvremene digitalne fotografije u boji, koja vjerno odražava razmještaj tonova na Fra Angelicovoj slici. Uspredbom dviju monokromatskih fotografija, zamjećujemo da su, primjerice, dio lijevoga rukava te oružje za pasom Petrova mučitelja, na Standlovoj snimci gotovo bijeli, baš poput haljine svečeva dominikanskog habita, što nije slučaj sa suvremenom crno-bijelom reprodukcijom. Slično vrijedi i za krv koja curi iz rane na dominikančevoj glavi formirajući lokvu pred njegovim tijelom, u koju on potom umače prst kako bi na tlu ispisao početne riječi Vjerovanja. Na staroj se fotografiji ona doima tek neznatno svjetlijom od Petrova crnog oplećka.
 
 

Digitalna crno-bijela snimka Fra Angelicove slike, dobivena računalnom obradom izvorne digitalne fotografije u boji

 
 
Kako su zlatno-žuti dijelovi slike u reprodukciji ostali donekle svijetli, vjerojatnije je da je Standl retuširao negativ pigmentom, nego da je snimao na ortokromatskim pločama, osjetljivijima na zeleni i žuti dio spektra, kakve se pojavljuju u zadnjem desetljeću 19. stoljeća. Druga je mogućnost da je retuširao fotografski otisak, koji je potom ponovno fotografirao kako bi dobio novi negativ koji bi u konačnici rezultirao otiskom donekle uravnoteženijeg odraza tonske distribucije na slici.